Bebika

Bebika

Dnevnik mog života – svakodnevica, putovanja, sport, umetnost

Bebika
  • Dobrodošli
  • O meni
  • Blog
  • Aranđelovac
    • Postanak i istorija grada
    • Danas
    • Bukovička banja
    • Park
    • Hoteli / smeštaj
    • Pećina Risovača
  • English Blog

Viza, viza e pa šta je…

  • Svakodnevica

Švajcarska je ime koje, kod svih nas koji o njoj samo slušamo, asocira na najveću moguću efikasnost i preciznost. Tako sam i ja mislila sve dok pre nekog vremena nisam trebala da predajem zahtev za vizu za tu prelepu planinsko jasnu i organizovanu zemlju.

I tako ja pozovem nekoliko brojeva telefona zbog bilo kakvih informacija o potrebnim propratnim dokumentima, dok konačno nisam dobila URL sajta koji inače ne može da se nađe standardnim načinima pretrage interneta (koga zanima: www.eda.admin.ch/belgrade). Na sajtu nađem sve potrebne podatke i mogućnost da zahtev tako i dobijem.

Sve bi to bilo lepo da na zahtevu jasno ne piše da mora da se popuni na jednom od sledeća 4 jezika: nemački, italijanski, francuski i engleski. Obzirom da jedino vladam engleskim od ponuđenih jezika, odlučim se za tu opciju, ali nigde nije objašnjeno da li i imena nadležnih institucija (MUP, SUP ili slično) isto treba da se prevode na engleski (kao i imena radnih organizacija uostalom) ili se jednostavno prepisuje iz pasoša. Sa druge strane, moj pasoš je izdat 1998. godine još u vreme dok smo se zvali SRJ i tako stoji i za državljanstvo da je „jugoslovensko“. I šta sad, da pišem SRJ ili SSCG, niko ne zna?

Da li zbog okruženja ili ljudi sa kojima svakodnevno dolaze u kontakt, tek službenici pomenute ambasade organizovali su se na tipično srpski način: prvog dana odeš ispred bele zore i čekaš do 9 sati da dobiješ broj po kojem čekaš red na ulazak (desi se da se neko ne pojavi tako da nikad nisi siguran u koliko će to sati biti, pa moraš da stojiš tu kao u doba jutarnje kupovine mleka za 5 dinara, svo vreme dok te ne prozovu), onda kada te prozovu uđeš i predaš papire (pod uslovom da su svi papiri tu, a nikad se ne zna kada će te vratiti jer nedostaje neki prevod dokumenata ili kada će ti takav isti prevod vratiti jer može i original na srpskim!!) i onda ti opet daju broj sa kojim sutradan, posle 15h, dolaziš da podigneš obrazac za garanciju.

Taj obrazac šalješ garantu (u slučaju da ideš u posetu, ne znam kako je za turističke vize…) koji ga popunjava i predaje u njihovu policiju. Policija to prosleđuje ambasadi u Beogradu, zoveš telefonom da saznaš da li je garancija stigla i onda sledećeg (trećeg ukupno) dana po prispeću garancije, između 7 i 8 sati predaš pasoše na viziranje (ili između 8 i 9 sati, nisam sigurna) i konačno, četvrtog dana posle 15h dođeš po pasoš i vidiš šta unutra piše 

Pojavi se u našem gradu sestra prijatelja kod koga treba da idemo, pa nam predloži da zajedno odemo do ambasade jer ona sa svojim švajcarskim pasošem ulazi preko reda (tako je uradila par meseci ranije sa nekim drugim prijateljem). Tako mi i uradimo i pojavimo se tamo (Birčaninova ulica br. 26) oko devet sati. Službenici švajcarski hladni (ona koja tamo živi već 13 godina i ima njihovo državljanstvo bila je zapanjena tretmanom jer su prethodnog puta kada se pojavila sa crvenim pasošem punim malih krstića, svi bili sušta ljubaznost i toplina) i još insistiraju da nju upišemo u naš zahtev kao garanta, kad smo već došli sa njom. Ona, zbog nekih svojih privatnih razloga ne može da nam bude garant a uostalom i ne idemo kod nje nego kod njenog brata… I, šta uraditi, vratiti se i čekati na red (sutradan) ili rizikovati da ne dobijemo vizu jer će nam garanciju popuniti neko drugi a ne ona koja je navedena u prijavi? Pa, videćemo….

23. November 2005. Bebika

Post navigation

Poslovna tajna ili radio Mileva? → ← I Bocelli kod nas

3 thoughts on “Viza, viza e pa šta je…”

  1. Maja says:
    23. November 2005. at 08:18

    Na zalost je procedura takva. I mene nervira sto se strane ambasade u SCG ponasaju “po srpski”. Moja mama i brat svakog puta prolaze kroz isto. OK, nemam pasos sa krsticem ali ipak.
    Sto se tice pisanja na stranom jeziku, sve nase adrese i nazive pisi na srpskom: SUP/MUP itd. Koliko mi je poznato negde u blizini ambasade postoji neki biro koji za lovu popunjava formulare. Ne zelim da ih reklamiram ali korisni su za prvi put.
    U svakom slucaju se posavetuj barem sa nekim u redu. 🙂

  2. Maja says:
    23. November 2005. at 08:32

    I jos nesto. Nadam se da ces moci da ih dobijes telefonom. Mojima to do sada nikada nije poslo za rukom. Uvek su morali da zapucaju ka ambasadi da bi proverili. Takodje, sledeceg puta kada tvoju prijateljicu Svajcarkinju ili tebe budu tretirali lose, probaj da reklamiras tako sto ces im npr reci “mogu li da razgovaram sa sefom konzularne sluzbe”. Na te reci se sitni cinovnici obicno uplase. 🙂

  3. Mila says:
    23. November 2005. at 15:03

    Sta da ti kazem osim da vam drzim fige. Mogu da zamislim kako to izgleda.
    Ja nikada necu zaboraviti kanadsku ambasadu i ponizenje koje sam tamo dozivela.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

CAPTCHA
Refresh

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Related Posts

Svi treba da znaju

šta drugarstvo znači, zajedno smo i lepši i jači! (Kolibri i Dragan Laković, ne znam autora)

Ponovo radi bioskop

Rekonstruisan, nacickan i nalickan ;-)

Skandalozna Instagram prodaja @SkandalButik.0111

I zašto treba dobro proveriti sve uslove, pre ikakve porudžbine.

Vašar – ako vam fali daska…

U Aranđelovcu dva puta tokom leta.

Recent Posts

Once Again – Magnificent Santorini

Once Again – Magnificent Santorini

Phenomenal island - a whole week of enjoyment

More Info
Santorini na kraju leta :)

Santorini na kraju leta :)

Ponovo na prelepom ostrvu - ovoga puta na 7 predivnih dana :)

More Info
Knife, Jo Nesbø

Knife, Jo Nesbø

Harry Hole, #12 - will Hole be able to survive his way of life?

More Info
“Nož” Ju Nesbe

“Nož” Ju Nesbe

Hari Hule #12 - Hoće li uopšte preživeti?

More Info
Powered by WordPress | theme SG Double