Den Braun je autor koji je napravio bum u svetu svojom (trećom po redu pisanja, mislim) knjigom „Da Vinčijev kod“. Po meni je mnogo bolje izvedena priča u romanu „Anđeli i demoni“ ali tu knjigu nije anatemisala Katolička crkva, pa je shodno tome i bila nešto manje poznata i čitana.
Na ovogodišnjem Sajmu knjiga, kod nas se pojavila još jedna knjiga ovog autora dobrih teorija zavere „Tačka prevare“ u izdanju izdavačke kuće SOLARIS. Priroda moga posla (radim u biblioteci :)) mi dozvoljava da do interesantnih naslova dođem malo pre svih ostalih i tako sam počela da čitam ovu knjigu čim je bila spremna za silazak među ljude.
Možda zbog dobrih utisaka koje sam imala o već pomenutim romanima (njegov prvi objavljeni roman „Digitalna tvrđava“ nije loš, ali ni blizu „Anđelima“ i „Da Vinčiju“) očekivala sam puno više.
Radnja se događa po proverenom scenariju: na dva udaljena dela sveta (ovoga puta Amerike) na Aljasci i u Vašingtonu, akteri su dve grupe ljudi nekako povezani rodbinskim ili poslovnim vezama. Sve se dešava u vreme izborne trke za predsednika SAD gde je svaki dan, gest i govor važan. NASA ima epohalno otkriće zbog koga ljudi polako, ali sigurno, počinju da ginu a koje može da odluči predsedničku trku.
Mislim da je dovoljno da bi ste imali predstavu kako to izgleda. Meni je bilo prilično neinteresantno, pomalo poznato iz prethodnih romana, i ponekad teško da čitam jer opisi obiluju stručnim izrazima vezanim za starost Zemlje, leda, određene vrste životinja, hemijske elemente i NASA-ine projekte.
Ko voli neka izvoli, ili još bolje, neka pročita nešto drugo, ima puno lepih knjiga (od kojih neke i nisu baš nova izdanja :)).
Heh…imao sam gotovo identično mišljenje. Kada se pročitaju knjige ovako unazad, tačno se vidi da je čovek polako brusio taj njegov stil pisanja. Upravo zbog toga mi i nije bio problem da ovde pogodim ko je bad baja, posle negde 2/3 knjige.
U sledećoj bi morao nešto da menja, inače neće bidne zanimljivo 🙂